Ultimatum za stolom
„Ja sam glavni hranilac, od danas razdvojeni budžeti“, bacio je Stas gomilu fiskalnih računa i naduo se od važnosti. Elena ga je gledala mirno. Plata im je ista, ali njeni dinari odlaze na sredstva za čišćenje, namirnice i goste, dok on svoje štedi. „Uveren si? Onda ja više ne kuvam, ne čistim i ne služim tvoju rodbinu“, rekla je bez nervoze. On se nasmejao: „Jaja na oko nisu posao. Videćemo na kasi.“
Katanac na makarone
Sutradan je Elena kupila male nameštajske katance i velike plastične kutije sa šifrom. Obeležila je svoje police u kuhinji i frižideru, a hranu zaključala. Uveče je Stas tražio musaku. „Ta musaka je ostala u prošlom budžetu“, odgovorila je. Njegova polica? Najniža: jeftine viršle i supa iz kesice.
Narednih dana je „kuvao“. Dve tiganja upropastio, šerpu spržio, pa prešao na hleb s majonezom i najjeftinije poluproizvode. Elena je, bez njegovih prohteva, trošila upola manje: pekla sebi crvenu ribu, sekla salate, pila jutarnji napitak u miru.
Subota bez gozbe
„Mama dolazi u subotu s Denisom i Polinom. Spremi meso na francuski, salate, nešto slatko.“ Elena: „Obed je otkazan. Možeš poručiti, ali plati sam.“ „To je porodična tradicija!“ — „Tradicionalno kuvaj, onda.“
Hladan tuš za rodbinu
Tačno u dva, svekrva ušetala s praznim posudama „za ostatke“. U kuhinji — nema svečanog stola. Stas sedi mračan, bode plastičnom viljuškom brzu supu. Iza šanka Elena jede hrskavu patku s jabukama i lista časopis. Vika je krenula, a Elena ostala mirna: „Vaš sin je prešao na razdvojeni budžet. Rezultat vidite.“ Svekrva je zanemela.
„Skupljajte svoje prazne kutije. Ovde više nema ko da ih puni. Besplatna menza je zatvorena zauvek.“
Posle oluje
Od te subote Stas više ne priča da je „jedini hranilac“. Kupio je veliku kuvarsku knjigu i svake večeri trapavo, ali uporno, peče povrće i uči pastu. Elena je skinula katance, ali jednostranog služenja više nema. Budžet vode zajednički, i sada Stas tačno zna cenu svake namirnice i svake oprane tanjirice. Svekrva je prestala da traži gozbene vikende: kad želi druženje, rezerviše sto u jeftinom kafiću i plati svoj račun. Elena je napokon dobila mir i poštovanje — bez ponižavanja za šporetom.